Glavni meni

web stranica Općine Donji Kraljevec

Traži

Na vsebino strani

130. obljetnica Luke Purića

Arhiva > 10. mjesec 2011.

OBILJEŽENA 130. GODIŠNJICA ROĐENJA LUKE PURIĆA

U Hodošanu je 10. listopada obilježena 130. obljetnica rođenja Luke Purića, istaknutog kulturnog i prosvjetnog djelatnika, o kojem žitelji Hodošana znaju veoma malo. U 8,30 sati u Kapeli svetog Ivana Nepomuka Svetu misu služio je župnik župe Sveti Juraj u Trnju vlč. Darko Kelemenić. Misi su biti nazočni brojni vjernici, gosti iz Matice hrvatske: predsjednik Ogranka Čakovec Stjepan Hranjec i članovi Vera Zemunić, Franjo Martinez i Tomo Blažeka, učenici OŠ Hodošan predvođeni svojim učiteljima i ravnateljem. O životu i radu Luke Purića govorio je prof. dr. sc. Stjepan Hranjec. Nakon Mise vjernici i učenici stali su uz spomen ploče postavljene 8. prosinca 1999. godine na spomen 85. obljetnice smrti tog buditelja Međimurja. Uz program učenika položeni su vijenci i upaljene svijeće. Samom činu polaganja vijenca bili su nazočni i predsjednik Skupštine Međimurske županije Petar Novački, donačelnik Općine Donji Kraljevec Kristijan Baranašić, preloški župnik preč. Antun Hoblaj, gradonačelnik Preloga Dragutin Glavina te rodbina Luke Purića.

Spomenimo i ostale: za vrijeme Misnog slavlja tekstove čitala Ana Zrna. Tijekom programa kod spomen ploče pjevao je dječji zbor pod vodstvom učiteljice Marije Novak, a učiteljica Sandra Premuš - Lepen pripremila je učenice - recitatorke Karmelu Vadlja i Anu Zrna. Brigu oko protokola i organizacije preuzeo je ravnatelj OŠ Hodošan Ivan Barić.


Prof. dr. sc S. Hranjec, predsjednik Ogranka MH Čakovec: Luka Purić, hrvatski buditelj Međimurja

Sudbina je nekih ljudi u svome narodu da budu njegovi lučonoše i stjegonoše. Osobito u prijelomnim trenutcima toga naroda ili jednoga njegova dijela, kako je to bilo upravo s Međimurjem početkom 20.stoljeća. Među te ljude od značaja spada, uz bok dr. Ivanu Novaku i Luka Puric rodom iz Hodošana (Fodošana), upravo na današnji dan, 10. listopada 1881., šrigovski i belički "plebanuš". Premda je prerano napustio ovaj svijet, u 33-oj godini, ovaj svećenik svojim je djelovanjem, pogotovu pisanjem, bio nacionalnim preporoditeljem, kome je jedino nadahnuće bilo hrvatsko Međimurje. Posljedica toga su, pored članaka i pjesama, četiri knjižice vrlo znakovitih naslova: Kako je našoj hrvatskoj braći u Medjumurju / Put k slobodi i sreći / Živila Hrvatska! Napried u Medjumurje i O ljubavi Domovine, Ban Jelačić i godina 1848.
Osobito se među tim naslovima izdvaja druga knjiga, Put k slobodi i sreći (1904.) koja predstavlja njegov gospodarski i nacionalni program za Međimurje. Znakovito je što je započinje stihovima: "Medjumurje, zavičaju mili, Divna grano stabla hrvatskoga, Ljubavlju te svaki sin tvoj krili, Sa milinja presretan je svoga." Polazište svemu, piše Purić, upravo je sloboda, ona je "kći božja, nju je sam Bog dao svakom čovjeku kad mu je život dao." A pritom on misli i na političku a i na gospodarsku slobodu. "Narod", kaže Purić, "najviše može ubiti gospodarska nesloboda, gospodarsko ropstvo. Ako mi, Medjumurci kao i drugi ne budemo svoji i samostalni na svojoj zemlji i u svojoj kući, ako nam gospodarstva oslabe, ako u siromaštvo i bijedu padne narod, ako se preda u vlast mađarskim bankama, mađarskim lihvarima i trgovcem onda nam je kucnuo zadnji čas".

Kolike li svevremenosti ovih riječi - aktualnih upravo u ovo naše vrijeme!
Zato s pravom zaključuje: "Organizacija svih međimurskih Hrvata, sloga i jedinstvo u svakom narodnom poduzeću, u svakoj borbi - to je onaj jedini i pravi put k našoj željenoj i dugo očekivanoj sreći i slobodi zlatnoj!" Da bi se to postiglo Purić rješenje vidi u nizu žurnih zahvata u međimurskom tadašnjem životu. Najprije, on zagovara osnivanje obiteljskih seljačkih zadruga koje bi omogućavale stanovitu racionalnost i gospodarsku stabilnost, ali i kreditne zadruge pomoću kojih bi se međimurski seljak iščupao iz ralja nemilosrdnih lihvara. Ali, da bi se to postiglo, Purić vidi u trima važnim pretpostavkama - političkom osvješćivanju, znanju, to jest obrazovanju i slobodnim izborima, u kojima se ne će događati kako ironično pjeva u jednoj pjesmi:
"Evo, braćo, izbora na vrati,
Već iz Pešte idu kandidati,
Da glasove opet kupe vaše
Za rakiju, vino i gulaše".
Na koncu, svoju knjižicu Purić ipak zaključuje ovako: "Promatrajući sa svake strane stanje međimurskog puka, ipak sam došao do neoborivog osvjedočenja da je još jaka naša narodna snaga, da nismo izgubljeni, da si moremo pomoći. Tražio sam, našao i eto, pokazao pravi i sigurni put k sreći i slobodi".
Međimurski svećenik Luka Purić svojim je ukupnim djelom pokazao koja je i kakva dužnost svakoga sina u svome narodu, već početkom 20. stoljeća potvrdio se kao preporoditelj hrvatskoga Međimurja, svećenik koji je, kao domoljub i pjesnik, pozivao na buđenje nacionalne svijesti kao pretpostavke za svekoliku slobodu svojih sunarodnjaka.
Nažalost, taj njegov čin, to njegovo djelo ostalo je i do danas u našoj široj percepciji gotovo posve nepoznato. A to Luka Purić nikako nije zaslužio. Zato mi svi ovdje skupljeni, makar simbolično, ovom gestom - Svetom misom i prigodnom svečanošću, želimo i trebamo vratiti dug jednoj plameno domoljubnoj duši koja je ,eto, sanjala o slobodnom Međimurju. (Obrada i slike: raw)


Vijesti | VMO D.Kraljevec | OPĆINSKA TIJELA | SJEDNICE | DOKUMENTI | UDRUGE | Rudolf Steiner | Arhiva | Načrt strani


Podmeni

tumblr analytics

Nazaj na vsebino strani | Nazaj na glavni meni