Glavni meni

web stranica Općine Donji Kraljevec

Traži

Na vsebino strani

kraljevcan38

Arhiva > 7. mjesec 2013.

2013.
85 godina nogometa i 75 dijamantnih godina nogometnog kluba u Donjem Kraljevcu


Koristim ovu priliku da prije nego prijeđem na sportski izvještaj, kažem par povijesnih podataka o postanku i nastanku našeg mjesta, kako bi prisutni imali malo veći uvid i pregled kao i sliku na kojim prostorima se rodio i počeo djelovati naš voljeni „Kraljevčan 38“.

Na ovom području već 1244. godine za vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. spominje se posjed zvan „Rojc“ kraj potoka Jalše (danas Bistrec) na kojem se nalaze selišta Donjeg Kraljevca, Hemušvca i Draškovca, a u vlasništvu su grofa Tristana, sina Buzada, što je vidljivo iz kupoprodajnog ugovora između grofa Tristana i susjeda Petrine, a isit se čuva u arhivu zagrebačkog Kaptola. Sam prvi toponim kao mjesta Donji Kraljevec spominje se davne 1467. godine u popisu trgovišća Međimurja, a samo ime najvjerojatnije je dobilo po kralju Matiji Korvinu koji je u to vrijeme bio kralj Hrvatske i Ugarske. Izvorno ime mu je Kralowec, pa Also Kralovecz (Alšo Kralovecz) ili po naški Donji Kraljevec, a sami Mađari za svoje vladavine dali su mu ime Murakyraly (Murakiralj).

Vrijedni podaci iz arhiva zagrebačkog Kaptola otkrivaju nam da se prilikom sakupljanja milodara za izgradnju Zavoda sv. Jeronima u Rimu spominje 1650. godine gotička crkva građena od hrastovine koja je tijekom vremana kao zidana dovršena 1753. godine u prekrasnom kasno baroknom stilu za vrijeme preloškog župnika Smrekara i pravi je dragulj mjesta Donji Kraljevec.
Pravi svoj bum i razvoj samog mjesta Donji Kraljevec doživio je izgradnjom željezne žile kucavice 1860. godine na relaciji Velika Kanjiža – Kotoriba – Donji Kraljevec – Čakovec – Macinec – Pragersko prema Ljubljani i Trstu i povezala nas već onda s tadašnjom Europom.

Je li to htio slučaj ili sudbina da se baš u to vrijeme, točnije 27. 2. 1861. godine, rodio u našem selu velikan svjetskog glasa, antropozof, znanstvenik na svim područjima društvenih i humanih djelatnosti, mislilac ispred svakog vremena, Rudolf Steiner i time nas ucrtao na kartu Europe i svijeta za sva vremena.

Interesantni su neki podaci o kretanju broja stanovnika kroz minula dva stoljeća. Tako Donji Kraljevec 1786. godine broji svega 614 stanovnika, 1857. 964, a izgradnjom željezničke pruge nastao je pravi bum i njegov razvitak pa je 1869. godine naglo je porastao broj žitelja na lijepu brojku od 1220 stanovnika. Najviše ih broji 1921. godine sa 1775 stanovnika, zatim 1991. godine 1653 da bi 2011. počeli ne stagnirati, nego pomalo „odumirati“ i spustiti se na jadnu brojku od samo 1537 stanovnika. Nažalost, taj trend opadanja broja stanovnika vrijedi za čitavu Lijepu našu.
Dolaskom sokolaša u naše mjesto 1921. godine započinje pravi sportski život Donjeg Kraljevca. Prvi entuzijasti nogometne igre 1928. godine postavljanjem prvih golova (vratnica) na tzv. „Stanjkovoj grabi“ (danas ulica Gornji kraj kod nekadašnjeg Danfa – mlina) u sastavu Kajetana Šupljike (Diva), Ignaca Barića, Mije Balenta (Miške), Đure Iskre, Stjepana Šupljike (Švablja), Pavla Balenta (Zetakova), Đure Jeđuda, Antuna Balenta, Ivana Kožnjaka, Franje Kovača (Kolarova), Leonarda Barića, Antuna Strahije i drugih može se uzeti kao godina organiziranog igranja nogometa u Donjem Kraljevcu. Prva lopta i dresovi bili su kućne izrade isto kao i kopačke izrađene iz starih „coklji“ s mnogo ljubavi i pažnje. U to vrijeme igralo se pod imenom mjesta s ostalim okolnjim selima.
Spontano 26. srpnja 1938. godine (podudara se s današnjim danom prije 75 godina) sastali su se u predvečernjim satima na gruntu Franje Ružića (Frunca) u Gornjem kraju Stjepan Balent (Žicar), Stjepan Križaj (Pištek), Tomo Šupljika (Tomek), Mato Matić (posljednji umrli ove godine od te generacije), Janči Kožnjak, Andrija Matoša (Sevrov), Josip Gosarić (Pužek), Franjo Štefok, Lovro Goričanec, Nikola Naranđa, Ivan Kožnjak (Pukaj koji je donio prvu pravu loptu od Nogometnog kluba Građanski Zagreb gdje je bio oružar), Stjepan Kunštek (Trafikant), Ivan Kovač (Čikor), Fabijan Šercer (zapisničar) i Đuro Balent (Đurica). Međusobno su izabrali uže rukovodstvo i dali mu ime Sportsko društvo „Međimurec“ sa svim obilježjima koje klub mora imati i posjedovati za regularan rad i postojanje. O tom događaju u arhivi kluba postoji jedinstven originalni zapisnik i štambilj kojim se rijetko koji klub može ponositi i dičiti na području Međimurja pa i nadalje. Fotokopija istog je vidljiva na izložbi u klupskim prostorijama.
Tijekom svog djelovanja i postojanja klub je mijenjao imena. Od 1928. nastupa pod imenom mjesta do 1938. kad dobiva službeno ime SD „Međimurec“, 1946. prelazi u Fiskulturni aktiv „Sindikalac“, 1950. u SD „Proleter“, 1975. u NK „Feromont“, 1983. u NK „Končar“, a 1991. u NK „Kraljevčan 38“ koje ime nosi i danas (samo jednu polusezonu nosio je ime NK „Kraljevčan 38 – Toni“. U njegovoj povijesti bilo je radosnih i žalosnih trenutaka. Padova i uspona.

Evo najznačajnijih:

Ispadali smo 1957./58. iz podsaveza Varaždin
1962./63. u Podsavezni razred Čakovec
1974./75. u Područnu ligu Čakovec
1980./81. ispali smo iz zone Čakovec, Varaždin i Krapina u I. Međimursku ligu
2006./07. iz I. Međimurske lige
2007./08. iz II: Međimurske lige u III. Međimursku ligu -istok- (štonfa ligu)

Ali bili smo prvaci 1956./57. Kotara Čakovec ispred jake Kotoribe i Goričana
1965./66. Centra Prelog
1975./76. Centra liga
1979./80. I. Međimurske lige
1990./91. I. Međimurske lige.

Posebni uspjesi su nam plasman u staroj Jugi u šesnaestine finala Hrvatske (igralo se u Oroslavlju koji je predvodio legendarni Matoš, kasnije igrač zagrebačkog Dinama) i polufinale međimurskog kupa, a najveći uspjeh bila je sezona 1996./97. kada smo igrali u Drugoj ligi Hrvatske sjever A. No zbog financijskih i kadrovskih problema morali smo odustati od daljnjeg sudjelovanja u istoj i vratiti se u područje naše realnosti.



U svezi svega navedenog spomenut ću i neke interesantne podatke vrijedne pažnje. Naime, 1966. godine jesenski dio prvenstva završili smo bez poraza u prvoj, tada jakoj, ligi Međimurja. U jesen 2003. i u proljeće 2008. bili smo bez dobivene utakmice (što je rjetkost). Godine 1994./95. dali smo rekordnih 110 golova (svojevrstan raritet), a primili samo 38 golova. Godine 2007./08. rekord je u negativno smislu. Dali smo svega 29 golova, a primili 102. Vrijedno je između ostalog spomenuti da smo iz naše sredine iznjedrili dva internacionalca Antuna Balenta Toču i Ivana Pintarića Pipca s time da smo godinama opskrbljivali i snabdjevali varaždinski i čakovečki nogometni klub s našim nogometašima odgojenim u vlastitoj sredini.
I ono najvažnije. Turniri malog nogometa, ulica, proslave godišnjica, proslave klupskih noći, zapravo su rođene i započele baš u našem mjestu davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1966. godine, da bi se kasnije poučeni našim iskustvom počeli održavati i igrati diljem Međimurja pa i nadalje, ali nažalost kod nas su pomalo počeli padati u zaborav. S ponosom ističemo da smo među prvima izdali sportsku monografiju „Sportski Kraljevec“.

Bilo bi šteta a da se ne spomene nešto u svezi povijesti našeg „travnjaka“ na kojem su se odigravlae utakmice. Prvo igralište već smo spomenuli 1928. godine, a nalazilo se na „Stanjkovoj grabi“ u ulici Gornji kraj. Zatim je premješteno na današnju lokaciju zvanu „Fundacije“ uz prugu Kotoriba-Čakovec, u smjeru sjever-jug od pruge prema današnjoj kući Vlah s malo manjim dimenzijama. Godine 1946. je izgrađeno pravo igralište s normalnim dimenzijama paralelno s prugom istok-zapad, da bi 1976. godine dobilo današnji izgled sa svim međunarodnim normativima i standardima u smjeru sjever-jug. Sam sportski dom građen je u tri faze. Radovi su započeti 1970., a dovršeni 1998. godine, ali još su uvijek u dotjerivanju. Svojom opremom i terenom zadovoljava sve normative za odigravanje utakmica u bilo kojem rangu naše regije.

Danas se natječemo u II. Međimurskoj ligi –istok- u koju smo se plasirali pred tri godine nekim sretnim okolnostima. Naime, nakon velikih uspjeha od II. Hrvatske lige –sjever- (od koje smo odustali, a već je o tome rečeno u prije navedenom tekstu) pomalo smo tonuli iz godine u godinu, da bi nakon I. Međimurske lige, pa II. Međimurske lige –istok- završili u III. Međimurskoj ligi –istok- u kojoj smo plesali samo dvije godine. U natjecateljskoj sezoni 2011./12. vratili smo se kao drugoplasirana ekipa iza Hodošana u Drugu ligu –istok- tj. u viši rang. U tome su glavnu ulogu odigrali domaći igrači, povratnici, koji su igrali u drugim susjednim klubovima. „Svaka ptica svjem jatu leti“ to je najbolje rješenje za sve nas i njih. Ljubav prema svom klubu i mjestu trebala bi biti iznad svega. To je najbolji glavni moto za uspjeh na bilo kojem području djelovanja i rada u našem mjestu.

Prošle sezone, kao i ove, završili smo zadovoljavajućim uspjehom zauzevši sredinu tablice (2011./12. 8. mjesto, a 2012./13. 10. mjesto). Zasigurno je moglo biti i bolje. No, s obzirom na dosta pomlađeni sastav i još nedovoljno iskusnim kadrom, koji se još mora uigravati uz starije igrače, taj djelomični uspjeh je za sada za svaku pohvalu. Nema dvojbe da u tome svakako ima puno svog udjela trenerski tandem Dubravko Mišćin i Štefan Srpak. Želimo im da ubuduće izbore plasman u višu ligu gdje bi nam bilo i mjesto.
U sastavu kluba osnovana je 3. srpnja 2010. godine i ekipa veterana, koja se s manje više uspjeha natječe u Veteranskoj ligi –istok-.
Ove godine Dvoranski malonogometni veteranski turnir „Antun Balent Toča“ proslavio je svoju desetu godišnjicu osnutka u organizaciji NK „Kraljevčan 38“, a okuplja veterane Donjeg Međimurja i Podravine za vrijeme zimskog perioda.

I na kraju svim sportašima i zaljubljenicima u sport želimo bolju sportsku budućnost našeg „Kraljevčana 38“ i mjesta uz nekadašnji stari sportski pozdrav „Zdravo!“.

Vilko Šercer

Vijesti | VMO D.Kraljevec | OPĆINSKA TIJELA | SJEDNICE | DOKUMENTI | USTANOVE | UDRUGE | Arhiva | Načrt strani

tumblr analytics

Nazaj na vsebino strani | Nazaj na glavni meni