Glavni meni

web stranica Općine Donji Kraljevec

Traži

Na vsebino strani

Luka Purić

Arhiva > 10. mjesec 2011.

Najava vrijednog događaja

Velečasnom Luki sa zahvalnošću


U Hodošanu će 10. listopada biti obilježena 130. obljetnica rođenja Luke Purića. U 8,30 sati u Kapeli svetog Ivana Nepomuka Svetu misu služit će župnik župe Sveti Juraj u Trnju vlč. Darko Kelemenić. Misi će biti nazočni brojni vjernici, gosti iz Matice hrvatske te učenici i učitelji OŠ Hodošan. O životu i radu velikog Hodošančana, Međimurca i Hrvata govorit će prof. dr. sc. Stjepan Hranjec, predsjednik Matice hrvatske Ogranka Čakovec. Nakon Mise vjernici i učenici odlaze do spomen ploče postavljene 8. prosinca 1999. godine na spomen 85. obljetnice smrti tog istaknutog kulturnog i prosvjetnog djelatnika. Uz program učenika položit će se vijenci i upaliti svijeće. Pozivamo vas da zajedno sa organizatorima na svečani način upoznate čovjeka o kojemu se tako malo znalo i pričalo u vremenu dužem od stoljeća.

Ukratko o Luki Puriću:
Luka Purić rodio se u Hodošanu 10. listopada 1881. godine. U svojoj obitelji, bio je najstariji od petero braće i tri sestre.
Obitelj Purić bila je ugledna i za tadašnje prilike jedna od imućnijih, te su svoje sinove, Luku i Blaža, odlučili školovati.
Već u pučkoj školi, svetođurski župnik Juraj Pecek, zapazio je izrazitu nadarenost Purića, te mu pomogao da se upiše na gimnaziju u Keszthelyu. Za vrijeme školovanja u Keszthelyu, bio je
najbolji đak. Nakon mature, upisao je Teološki fakultet u Zagrebu. Tijekom sjemeništa i bogoslovije u Zagrebu, počelo je izrazitije kucati Purićevo veliko srce za hrvatsku zemlju – Međimurje. Svjestan da je potreban svom narodu u Međimurju, 1905. godine uspijeva dobiti mjesto u Štrigovi, gdje ostaje do 1911., odakle odlazi za župnika u Belicu. Početkom I. svjetskog rata, Purić je među prvima unovačen kao vojni svećenik. Iz rata se ubrzo vraća u Belicu teško narušena zdravlja. Odlazi u bolnicu u Gradec (Graz - Štajerska) u kojoj umire 1. prosinca 1914. U Gradcu je pokopan 3. prosinca 1914. godine.
Međimurski klub bogoslova osnovao je u zagrebačkom sjemeništu, sa željom da pokaže budućim mladim duhovnicima kako će pomagati svom narodu u Međimurju. Često je pisao u varaždinskim novinama Naše pravice, a ti članci potakli su narodnjake u saboru da traže pripojenje Međimurja Hrvatskoj. Purić se istaknuo sa svojim radom na kulturnom i prosvjetnom polju. Uvijek je isticao važnost i značaj domoljublja, kao i ljudi koji su se borili za Međimurje (Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i dr.). Zaslužan je i za širenje katoličke štampe, za rad s mladima i djecom – priređuju nabožne i šaljive igrokaze koji su lijepo prihvaćeni od ljudi.Luka Purić, još kao student teologije, odazvao se pozivu Društva hrvatskih književnika za otvaranjem pučkih knjižnica i provodi inicijativu otvaranja pučkih knjižnica širom Međimurja, pružajući na taj način otpor mađarizaciji.
Luku Purića možemo smatrati prvakom osnivanja knjižnica u Međimurju, a postoje podaci da je bio i veliki darovatelj i sakupljač knjiga za te knjižnice ( Hodošan, Orehovica, Kotoriba, Prelog, Vidovec, Donji Kraljevec, Donja Dubrava i Goričan). Luka Purić, želeći unaprijediti gospodarstvo u Međimurju, preveo je s mađarskog na hrvatski, pravila zadruge tipa Raiffeisen i pretpostavlja se da je osnovao prvu zadrugu u Belici (selo u Međimurju). U 5. broju Naših pravica izlazio je novi Purićev feljton "Put k slobodi i sreći", s podnaslovom "Razgovor s medjumurskim Hrvatima", dok je u 36. broju započeo izlaziti njegov treći feljton – "Živila Hrvatska! Napried u Medjumurje!", a feljton pod naslovom "O ljubavi domovine, počeo je izlaziti 1905. godine također u Našim pravicama, ali samo početak. Kasnije je feljton tiskan u knjizi "O ljubavi domovine. Ban Jelačić i godina 1848". U svojim djelima Luka Purić želio je poručiti i dati snagu međimurskim Hrvatima da ustraju u borbi za očuvanje materinskoga jezika i priključenja Međimurja Hrvatskoj. On kao veliki vizionar, romantik, idealist i učitelj, želi prije svega doći do rješenja koje će dati kvalitetniji položaj Međimurju na političkom, prosvjetnom i gospodarskom polju. Purić je cijeli svoj kratki život posvetio borbi, riječju i perom, za svoj narod u Međimurju. Na žalost, njegovi posmrtni ostaci nikad nisu vraćeni u Međimurje.
(Biografiju za ovu priliku pripravio i slike 1999. godine snimio: Ivan Barić)


Vijesti | VMO D.Kraljevec | OPĆINSKA TIJELA | SJEDNICE | DOKUMENTI | UDRUGE | Rudolf Steiner | Arhiva | Načrt strani

tumblr analytics

Nazaj na vsebino strani | Nazaj na glavni meni