Nažalost nema pisanih tragova o životu u Međimurju u vrijeme hrvatske narodne dinastije. Međutim, ima materijalnih dokaza koje su arheolozi našli u ranosrednjovjekovnim “grobljima na redove”. Jedno od takvih groblja je bilo u Svetom Jurju u Trnju. Radi se o nalazima takozvane bjelobrdske kulture. Tu su 1984. godine u tijeku zaštitnih iskopavanja pri gradnji nove školske zgrade pronađeni grobovi na redove orijentirani u smjeru istok – zapad, s glavom okrenutom prema sunčevu izlasku. Iako u grobovima nije bilo nalaza u funkciji grobnih priloga, nađeno je mnogo nakita. Ističu se atraktivne ogrlice od raznolikih perli koje čine bušeni bijeli kauri pužići, glinene valjkaste perle te bušene perle od ametista koje su orijentalnog podrijetla. Nađen je i veći broj brončanih karičica s raskucanim završecima nalik slovu S. Groblje u Svetom Jurju u Trnju pripada vremenu kasnog XI. stoljeća.

Današnji Sveti Juraj u Trnju u povijesnim se izvorima spominje 1239. godine. Iz 13. stoljeća gotovo je sigurno da potječe i župa koja se 1334. godine spominje kao župa sv. Jurja Mučenika. Župa i župnik bili su i feudalni gospodari sela. Povijest sela najuže je vezana uz povijest župe. Još u 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća župnici u Svetom Jurju u Trnju se vode kao članovi generalne kongregacije plemstva Zaladske županije.

Kao stanovnici sela Sveti Juraj u Trnju 1660. godine spominju se Stjepan Koprivec, ud. Ivana Majda, Mihael Popović, Mihael Zadravec, Mihael Vlah, Ivan Kljak, Đuro Koprivec, Mihael Kljak i Gregor Kljak.

Čakovečko vlastelinstvo niti 1720. godine u vrijeme kada su češki grofovi Althan preuzimali Međimurje, u Svetom Jurju u Trnju nije imalo posjed. Stanovnici sela bili su podložnici župe, a držali su po 1/16 selišta. Bili su to: Georgius Kerovecz (Juraj Kerovec), Georgius Grozdek (Juraj Grozdek), Andreas Popovics (Andrija Popović), Georgius Koreny (Juraj Koren), Michael Zadravecz (Mihael Zadravec), Joannes Koprivany (Ivan Koprivanj),  Lucas Paller (Luka Paler), Joannes Meglich (Ivan Meglić) i Blasius Vrabesinko ( Blaž Vrabešinko). Ranije je župa imala svoju vlastitu ekonomiju, a kasnije je dio alodijalnih zemalja (dio ekonomije) podijeljen vlastelinskoj družini. Zbog toga su kmetovi župe imali tako male posjede. Župa je 1720. godine imala svoj  posjed  i u selu Turčišću.

Stanovnici Svetog Jurja u Trnju su 1734. godine platili su 66 forinti kraljevskog poreza ili dice. Držali su ukupno 6,1/2 selišta. Sve ostale feudalne obveze i terete rješavali  su sa svojim župnikom. Godine 1740. u selu je bilo samo  6 obveznika dike, a ukupno su plaćali za tu godinu 63 forinte i 21 krajcara poreza. Mjesno je groblje još uvijek 1747. godine bilo oko župne crkve. Na groblju nije bilo križa.

Novi urbar za selo Sveti Juraj u Trnju donesen je 1768. godine u paketu s većim brojem međimurskih sela uglavnom donjeg i srednjeg dijela Međimurja. Jedno kmetsko selište u Svetom Jurju u Trnju bilo je veliko, iznosilo je 20 jutara oranica i sjenokoša na osam kosaca. Kmetovi su imali male posjede, najviše su to bili četvrtselištarci. Samo su dva kmeta imala 3/8 selišta. Bili su to kmetovi Juraj Kukec, Mihael Grozdek, Matija Koren, Mihael Kovač, Ivan Farkaš, Andrija Knezović, Josip Kerovec, Martin Sakal, Matija Kovačić, Ivan Zadravec, Mihael Lončarić, Mihael Berković i Blaž Brdarić, te inquilini (stanari)  Petar Perko  i Emerik Kerovec.

Mjesno groblje koje je oduvijek bilo oko župne crkve, bilo je 1779. godine preneseno izvan sela, sjeverozapadno od župne crkve i osnovano uz cestu prema Palinovcu. Od toga vremena nije se više pokapalo mrtve niti u kripti crkve koja se nalazi pod današnjim svetištem. Groblje je u  nekoliko navrata bilo proširivano, osobito tijekom 19. stoljeća.

Prvi službeni popis stanovnika Međimurja urađen 1786. godine govori da je u selu bilo 19 kuća, u kojima je živjelo 20 obitelji, odnosno 143 stanovnika. Od toga broja 70 je bilo ženskih, 2 svećenika (župnik i kapelan) i 10 podložnika u statusu kmeta. Bio je to veliki porast stanovnika u odnosu na raniji broj, to govori da su konačno u Međimurju nastupila dobra vremena. Godine 1797. godine u Budimpešti je izašao iz tiska “Putopis” mađarskog autora Dominika Telekyja u kojem opisuje i Međimurje za koje kaže da je: “…doista lijepa pokrajina s 46.000 stanovnika. Svako selo ima crkvu. Stanovnici su Hrvati, marljivi poljodjelci dobrih običaja s mnoštvom dovitljivosti. Krađe i ubojstva gotovo su nepoznata. Dobro zarađuju prijevozom robe do Trsta, Rijeke, u Hrvatsku, Peštu i Budim. Imaju vrlo dobre i njegovane konje, rasno oplemenjene u pastuharni Althan. Bave se stočarstvom, ali ne i ovčarstvom. Dobra su međimurska vina. Sade se i dobre vrste duhana. Duhan se izvori u Hrvatsku i susjednu Štajersku”. Kada Teleky govori o pastuharni Althan govori o pastuharni koju su grofovi Althan, feudalni gospodari Međimurja (1719. – 1791.) ustrojili u Svetom Jurju u Trnju. Još 1895. godine mađarski etnograf Ferencz Gonczi u svojoj knjizi “Međimurje, ljudi, vjerovanja običaji”  govori o Svetom Jurju u Trnju kao o sjedištu stare župe i poznatom uzgajalištu konja.

Dvostruko ime današnjeg Svetog Jurju a u Trnju navodi se 1828. godine. Mađarsko ime Gyorgy (Tuskes Szent) i latinsko S. Georgius in Spinis. Ističe se da selo ima župnu crkvu, 26 kuća i 177 stanovnika koji su svi rimokatolici.

Za vrijeme hrvatske administracije u Međimurju 1848. – 1861. proveden je 1857. godine temeljiti popis stanovništva i u Međimurju. Selo se navodi kao Sveti Juraj u Trnju, mađarski, Szent-Gyorgy tuske, te se ističe da pripada kotaru i pošti sa sjedištem u Prelogu. Ima 22 kuće i 183 stanovnika. Od toga 179 njih su rimokatolici i 4 Židova. Sjedište župe je u mjestu, a “rimokatoličkoj župi pripadaju i područna mjesta: Čehovec, Dvorišće, Hudošan Hraštjan d, Palinovec,  Pustakovec d, Turčišć. Cijela župa ima ukupno 3.390 stanovnika”.

Već 1868. godine popis stanovnika pokazuje da je u selu živjelo 211 katolika, 3 protestanta i 21 Židov. Sveti Juraj u Trnju bio je sjedište župe s konfesionalnom školom, selo je smješteno na važnoj cesti i u blizini željezničke pruge te su te činjenica bile uzrokom da su u selu živjele mnoge pridošlice drugih vjera.

U Turčišću, selu koje je oduvijek pripadalo župi u Svetom Jurju u Trnju 28. ožujka 1868. godine, prigodom razdiobe seoskog pašnjaka na grofovski i općinski dio, došlo je do pobune seljaka s kojom je vlast drastično obračunala. U krvavim sukobima seljaka i službenika grofa Jurja Feštetića ubijeno je 12 ljudi. U selu ih je umrlo sedam, a ostali su umrli u bolnici u Zalaegerszegu. Pored te vijesti u spomenici župe Sveti Juraj u Trnju govori se i o školama na području župe u to vrijeme. Spominje se da je u Turčišću “puk nestalan i svadljiv, te da bi zato neki buntovnici željeli školi oduzeti katolički karakter”. Očito je da su stanovnici Turčišća teško primali autoritete bilo koje vrste, te da su rado pružali otpor vlastima. Nažalost nitko pobliže nije istražio što se doista dogodilo u Turčišću 28. ožujka 1868. godine i zašto je sukob oko pašnjaka odnio 12 života. Doduše poznato je da su grofovski službenici prema bivšim kmetovima u Međimurja postupali vrlo bahato i osorno, te da su se vrlo lako odlučivali upotrijebiti silu.

Godine 1900. mađarske su vlasti obavile također vrlo temeljit popis stanovništva. U 20. stoljeće Sveti Juraj u Trnju je ušao s mađarskim imenom TÜSKESZENTGYÖRGY. Imao je 234 stanovnika, 124 muških i 110 ženskih. Za hrvatski kao materinji jezik izjasnilo se 218, a mađarski 16 stanovnika. Mađarski je govorilo njih 48. Po vjeri u selu je bilo 233 rimokatolika i 1 protestant. Pismenih je bilo 129. U selu je bilo 29 kuća: 10 zidanih i 19 drvenih, 14 pokrivenih crijepom i 15 šopom.

Sveti Juraj u Trnju 1910. godine ima 264 stanovnika i sjedište je općine u kojoj su i Palinovec, Donji Pustakovec i Čehovec.  I 1925. godine sjedište je općine  koju čine ista sela kao i za Austro-Ugarske monarhije. Pošta za cijelu općinu je u Donjem Kraljevcu. Sveti Juraj u Trnju ima te godine 37 kuća i 298 stanovnika. Cijela općina ima dakle 4 naselja, 238 kuća i 2.432 stanovnika.

Po uvođenju diktature 1929. godine Međimurje je pripalo Savskoj banovini sa sjedištem u Zagrebu, a potom je od 1939. godine u sastavu Banovine Hrvatske. Imalo je dva kotara: Čakovec i Prelog i ukupno 23 upravne općine. U preloškom kotaru upravne su općine bile: Goričan,  Dekanovec, Donja Dubrava, Donji Vidovec, Donji Kraljevec, Draškovec, Kotoriba, Legrad (do 1931.), Mala Subotica i Prelog. Dakle, općine su ukinute u Hodošanu i Svetom Jurju u Trnju. Sjedište općine bio je Donji Kraljevec.

Nakon vojne okupacije Međimurja u travnju 1941. godine Mađari su u kolovozu uveli civilnu upravu. U sve su općine imenovali svoje bilježnike.  Općina Sveti Juraj u Trnju je ponovno uspostavljena, a za bilježnika je imenovan dr. Aszonyi Laszlo. Već početkom iduće godine zamijenio ga je bilježnik  Papp Jeno.

U travnju 1942. godine Općinu Tuskeszentgyorgy (Sveti Juraj u Trnju) posjetio je  zastupnik preloškog kotara u mađarskom parlamentu generalmajor u  penziji vitez Horvath Ferenc. Zastupnika je, pred općinskom zgradom u nazočnosti velikog broja ljudi pozdravio bilježnik Papp Jeno. Zastupnik je održao govor na “međimurskom” jeziku.

Suprotstavljajući se mađarskoj okupaciji u redove boraca Narodnooslobodilačke vojske iz Svetog Jurja u Trnju do 6. travnja 1945. godine stupili su: Blažinčić Augusta Marko, Čavlek Mije Adam, Čavlek Pavla Franjo, Dolenec Đure Josip, Jurčec Matije Franjo, Kerovec Pavla Antonija, Kerovec Antuna Josip, Kerovec Antuna Stjepan, Kolonić Antuna Antun, Kerovec Antuna Ivan, Mlinarić Mije Ivan, Repinc Alekse Franjo, Ribarić Augusta Ivan, Švenda Valenta Antun, Zadravec Stjepana Jelena i Zadravec Gašpara Josip. Poginula su dvojica partizana. Franjo Jurčec rođen 20. siječnja 1925. godine. U NOB stupio 1944. godine. Poginuo 18. prosinca 1944. godine u šumi Muršćak. Za Franju Marciuša nažalost nisu poznate okolnosti, vrijeme i mjesto pogibije. U nacističkom logoru život je izgubio Kerovec Blaža Antun.

Nakon oslobođenja Međimurja od mađarske i njemačke okupacije u travnju 1945. godine u svim je međimurskim selima, pa i u Svetom Jurju u Trnju, formiran Narodnooslobodilački odbor Sveti Juraj u Trnju kao organ nove vlasti. Ubrzo je Sveti Juraj u Trnju  određen za sjedište Mjesnog narodnog odbora (MNO) za Sveti Juraj u Trnju, Donji Pustakovec i Čehovec. Na području MNO je bilo 288 domaćinstava i 1504 stanovnika. Sam Sveti Juraj u Trnju imao je 59 domaćinstava i 325 stanovnika.

Godine 1952. uslijedila je upravna reorganizacija. Počinju se formirati općinski narodni odbori.  Tada je osnovana i Općina Juraj u Trnju s predsjednikom Josipom Zadravcem. Pored toga osnivaju se i mjesni odbori. Takvo je stanje bilo do 1955. godine kada je ponovo došlo do upravne reorganizacije i u Međimurju bilo formirano sedam općina.

Godine 1954. uvedena je električna struja u selo. U isto vrijeme i na isti način angažmanom svojih odbora za elektrifikaciju, struju su dobila i sela Palinovec i Donji Pustakovec.

U Svetom Jurju u Trnju je 1960. godine bilo 61 poljoprivredno gazdinstvo, obrađuje se 122 hektara od čega na oranice i vrtove otpada 79 hektara. U selu je 69 grla radne stoke i 68 krava i steonih junica, te 12 krmača za priplod (Popis poljoprivrede). U zgradi Zadružnog doma je 1964. godine bila gostionica, a u vrlo staroj i derutnoj zgradi je bila jedina seoska prodavaonica i mjesni ured. Te je godine uređeno nogometno igralište i  izgrađen je veterinarski punkt.

Godina 1965. bila je vrlo dinamična. Selo je dobilo asfalt. U promet je, naime, puštena asfaltirana cesta Čakovec – Letenje. Uredilo se mjesno groblje i zgrada Društvenog doma. Iskopana su dva javna bunara, te je iskopan odvodni kanal dužine 200 metara.

Na sjednici Općinskog i Privrednog vijeća općine Čakovec 1970. godine donesena je Odluka koja zamjenjuje urbanistički plan po kojoj će se naselja Donji Pustakovec i Sveti Juraj u Trnju moći širiti samo južno od ceste Čakovec – Letinski most. U Svetom Jurju u Trnju otvorit će se prema tom dokumentu  tri nove ulice.

Spori demografski rast sela najbolje ilustrira činjenica što je još 1971. godine selo imalo 293 stanovnika, 145 muških i 148 ženskih. U selu je bilo 70 domaćinstava i 70 stanova. Zaposleno je bilo 78 ljudi, od toga 25 u inozemstvu. Selo se zvalo Juraj u Trnju. Imalo je  Mjesnu zajednicu Juraj u Trnju, te mjesni ured i poštu.

Spomen-park međimurskim partizanima u Svetom Jurju u Trnju počeo se graditi 1984. godine. Uređivala se površina od gotovo 3000 metara četvornih s mjestom za spomen-obilježje, te s mjestom za izvođenje prigodnih programa i parkiralište. Znatan prilog dala su poduzeća GK “Međimurje” i “Elektra” iz Čakovca, mještani i obrtnici Svetog Jurja u Trnju, Donjeg Hrašćana, Donjeg Pustakovca, Hodošana i Turčišća.
U Društvenom domu je 1988. godine otvorena je Spomen-soba palih boraca NOB-a koji su pokopani na partizanskom groblju u Svetom Jurju u Trnju. Spomen-soba, partizansko groblje i Spomen-park međimurski partizani čine spomeničku cjelinu, jedinstvenu u Međimurju, koja govori o doprinosu i žrtvama Međimuraca u borbi za pobjedu nad fašizmom.

Staro ime Sveti Juraj u Trnju selu je vraćeno 1991. godine. Iduće 1992. godine uređen je Društveni dom na način da se u njemu mogu održavati svadbe i druge svečanosti. Na objektu Nogometnog kluba “Trnje” dograđene su tri prostorije za potrebe kluba i vatrogasaca. Veliki problem u selu bila je nezdrava voda. Pitanje izgradnje mreže javnog vodovoda u selu postalo je vrlo aktualno.

Javna vodovodna mreža izgrađena je u Svetom Jurju u Trnju 1995. godine u dužini od 1400 metara. Gotovo sva domaćinstva odmah su se priključila na vodovodnu mrežu. Iduće 1996. godine u selu je izgrađen plinovod.

U Domovinskom ratu aktivno su sudjelovali i stanovnici Svetog Jurja u Trnju. U 54. samostalnoj pješačkoj bojni borili su se Kontrec Antuna Mario, Sabol Stjepana Mladen i Vuk Pavla Dragutin. U 54. pješačkoj bojni uključenoj u borbenu grupu 104. brigade bio je Vuk Pavla Dragutin. Pripadnici 34. inženjerijske bojne bili su Čavlek Ivana Bojan, Čonka Đure Zlatko, Granatir Josipa Mladen i Kovač Ivana Sretan. U 111. brigadi bili su Mladen Čavlek i Saša Novak. Pripadnici bivše teritorijalne obrane Čakovec bili su Baranašić Ivana Branko, Baranašić Mije Vladimir, Branilović Josipa Vlado, Čavlek Andrije Josip, Čavlek Adama Željko, Furdi Franje Branko, Kivač Pavla Stjepan, Kontrec Roka Antun, Korpar Ivana Vladimir, Kovačić Dragutina Stjepan, Sabol Stjepana Mladen, Šopar Stjepana Josip i Zrna Đure Zlatko.

Autobusno stajalište izgrađeno je 1996. godine, a godinu dana kasnije asfaltirano je parkiralište ispred zgrade škole. Parkiralište ispred Doma kulture asfaltirano je 2000. godine. Vrlo inventivno izvedeno je 1996. godine vanjsko osvjetljenje župne crkve sv. Jurja. Godine 2003. prekriveno je krovište na zgradi Mjesnog odbora Sveti Juraj u Trnju, a voda u kanalu iza Doma kulture stavljena je u cijevi. Te 2003. godine završena je izgradnja nove grobne kuće u Svetom Jurju u Trnju. Blagoslov i svečano otvaranje obavljeno je 9. svibnja 2003. godine. Suvremeni i vrlo funkcionalni objekt ima tri odarnice i kompletne prateće sadržaje. Objektu je uređen okoliš i na primjeran je način uklopljen u groblje i ostale spomeničke sadržaje.

ŽUPA SVETOG JURJA U SVETOM JURJU U TRNJU

Župna crkva sv. Jurja u Svetom Jurju u Trnju prvi se puta u povijesti spominje 1334. godine kao “ecclesia s. Georgii” (Crkva svetog Jurja) u popisu župa Zagrebačke biskupije. Naravno da je župa utemeljena prije te godine. Župnik Mihael i njegov kapelan Juraj (Michael plebanus in Thwrnyncz. Georgius capellanus suus)  spominju se 1501. godine. Godine 1650. župa se naziva Sveti Juraj u Trnju na Otoku (S. Georgi in Spinis in Insula), vjerojatno da bi se pobliže zemljopisno označila i razlikovala od drugih župa istoga patrona. Župa se 1701. godine u dokumentima naziva “S. Georgi Militis et Martyris in Spinis aliter in Turninczy” (Svetog Jurja vojnika i mučenika u trnju ili u Turnincu).

Župna se crkva oduvijek nalazila na mjestu sadašnje župne crkve. Kao i ostale crkve i druge građevine bila je građena od drveta. Vjerojatno zbog dotrajalosti bila je srušena, te je 1654. godine za gospodstva Nikole Zrinskog Čakovečkog bila sagrađena nova zidana crkva s nadsvođenom kriptom i sakristijom. Imala je zvono, kasnije nazvano “Klenkač” ili ognjeno zvono, teško 174 kilograma, izliveno kod Georga Fundeckla u Grazu. Bila je to vrlo vjerojatno velika crkva za one prilike jer je pokrivala veliko područje. Uz današnja mjesta župi su do 1789. godine pripadala i sela Čehovec i Goričan, te vjerojatno od Osmanlija 1660. godine spaljeno i uništeno selo Đurđijanec.

Katastrofalni potres koji je 30. travnja 1738. godine pogodio Međimurje teško je oštetio župnu crkvu u Svetom Jurju u Trnju. Tadašnji župnik Marko Šubarić odmah je započeo zidati novu crkvu. Ona je bila završena 1747. godine, ali se ubrzo pokazala premalenom za veliki broj vjernika. Zbog toga je novi župnik Josip Vulama 1767. započeo radove na njenom proširenju. Crkvi je dodana sjeverna lađa s oltarom na mjestu nekadašnjeg svetišta. Drveni strop je uklonjen te je crkva dobila zidani svod. Krov je zbog toga povišen za 4 metra. Gradnja zvonika je dovršena 1775., a novo pjevalište 1779. godine. Župnik je o svom trošku nabavio zvona, sat i orgulje, te dao oslikati svetište. Obnovljena crkva bila je dobro nadsvođena, popločena rezanim kamenom i pokrivena crijepom. U svetištu se nalazio veliki oltar sv. Jurja, a u crkvenoj lađi oltari Presvetog Trojstva i Blažene Djevice Marije. Nad glavnim ulazom u crkvu nalazi se kor s lijepim i novim orguljama, nabavljenim 1779. godine. Pod korom je bio uređen Božji grob. Postavljena je nova propovjedaonica, te tri obojene ispovjedaonice i veći broj klupa za vjernike. Crkva je obnovljena i tijekom 1886. godine za župnika Juraja Pečeka. Crkva je bila oličena, te su nabavljena nova klecala i propovjedaonica. Nova slika sv. Jurja, crkvenog patrona nabavljena je u Budimpešti. Obnovljenu župnu crkvu sv. Jurja u Svetom Jurju u Trnju 12. rujna 1784. godine posvetio je biskup Antun Zlatarić.

Zanimljiva vijest pojavila se u lokalnim novinama spominjući obnovu  župne crkve u Svetom Jurju u Trnju 1886 godine. “Imeli smo priliku videti na novo izmalanu cirkvu, lepi kip pri velikim oltaru, nova  klecala i prodekalnicu. Moremo reči da je se tak lepo da tomu nema para vu Medjimurju.

Podaci o župnom dvoru u Svetom Jurju u Trnju datiraju s kraja 17. stoljeća, točnije 1692.  Juraj Kolarić spominje da je krajem 17. st. postojao drveni okrugli župni dvor pokriven slamom. Takvom je dvoru župnik Juraj Mislečić 1692. dogradio prvi kat.

Nakon što je stari drveni slamom pokriveni dvor izgorio 1783. godine, župnik Juraj Vulama podigao je novi zidani, prostrani župni dvor. Taj se župni dvor opisuje kao “duguljast i uski”. Snažan potres koji je 9. studenoga 1880. godine pogodio Međimurje srušio je stari župni dvor. U trenutku potresa župnik Franjo Rođak (župnik u Sv. Jurju u Trnju 1864. –1881.) bio je u sobi na katu i nije mogao izaći van. Nakon tih događaja imao je zdravstvenih problema. Osobito sa srcem i živcima. Umro je 10. prosinca 1881. godine u kući obitelji Perković, gdje je živio dok se gradio novi župni dvor. Tijekom iduće dvije godine novi župni dvor gradila ga je čakovečka graditeljska tvrtka Valenta Morandinija. Dvor je građen o trošku patrona tj. Čakovečkog vlastelinstva. Novi župnik Juraj Peček (Peczek) (župnik 1882. – 1910.) u njega se uselio 1882. godine.

Župnici župe sv. Jurja u Svetom Jurju u Trnju kroz povijest bili su:

  • Mihael 1501.
  • Michael Vochich (Mihael Vočić) 1574.
  • Matija Blažeković  1639. – 1688.
  • Juraj Mislečić, 1688. – 1700.  godine.  rođen 1662., zaređen 1686.,
  • Petar Lacković 1700. – 1701.
  • David Daniel Lengyel  1701. – 1709.
  • Ivan Pintarić 1709. – 1729.
  • Marko Šubarić 1729. – 1763.
  • Juraj Vulama 1764. – 1799.
  • Martin Brljak 1799. – 1828. otišao za kanonika čazmanskog kaptola
  • Stjepan Hauser 1828. – 1864., počasni kanonik zagrebačkog kaptola, u njegovo vrijeme podignute su kapele u Čehovcu 1822. i Hodošanu 1835.
  • Franjo Rođak 1864. – 1881., župnikom postao u 52. godini života.
  • Juraj Peček (Peczek) 1882 – 1910., bio prvo franjevac u Čakovcu, 1905. počasni  kanonik čazmanskog kaptola
  • Andrija Fišer 1911. – 1942.
  • Mirko Kočila  1942. – 1971.
  • Blaž Horvat 1971. – 1987.
  • Stjepan Markušić,  1987. – 1999.
  • Darko Kelemenić 1999. –  –

ŠKOLSTVO

Počeci sustavne školske obuke u Međimurju vežu se uz djelovanje župne crkve, odnosno orguljaša. Za Sveti Juraj u Trnju  se pouzdano ne zna da li je 1688. godine imao orguljaša, niti da je on podučavao djecu kao što je to bio slučaj u drugim mjestima.  Ni tijekom 18. stoljeća, iako je postojao orguljaš i za njega je bila sagrađena kuća, nije bilo sustavne poduke. Tako 1747. godine vizitator Vuk Kukuljević spominje da u Svetom Jurju u Trnju postoji orguljaš Juraj Kolonić koji je spreman podučavati djecu, ali da za poduku nema interesa.

U siječnju 1886. godine o problemu konfesionalnih škola na prostoru Međimurja raspravljala je i skupština Zaladske županije.”Na varmegjinski sednici dokončalo se je za sv. Gjursku farnu školu i za njoj spadajuće občine, da Čehovec Dolnji Pustakovec, Palinovec priklopljene su k sv. Gjurgju. Hraščani, koji su do vezda k Hodošanu spadali i Turčišće koje su kutniu školu imele, moraju vu Hraščani jednu skupnu školu podignuti i nju kak i navučitela državati”. To znači da je 1886. godine škola u Svetom Jurju u Trnju konfesionalna, odnosno općinska škola s hrvatskim jezikom kao nastavnim jezikom, te da je polaze djeca iz Svetog Jurja u Trnju, Čehovca, Donjeg Pustakovca i  Palinovca. Stanovnici sela Donji Hrašćan, čija su djeca do tada polazila školu u Hodošanu i stanovnici Turčišća koje je imalo svoju školu, ali očito loše organiziranu, dobili su zadaću u Donjem Hrašćanu sagraditi školsku zgradu i uzdržavati učitelja.
Godine 1910. u selu djeluje konfesionalna (rimokatolička) škola s 2 učitelja. Dakle, država je nije uspjela staviti pod svoju nadležnost i nametnuti joj mađarski nastavni jezik. Postiže dobre rezultate, a djeca su i nagrađivana zbog uspjeha u učenju mađarskog jezika.

Područje školske općine škole u Svetom Jurju u Trnju između dva svjetska rata pokrivalo je administrativno područje općine Sveti Juraj u Trnju, te selo Čehovec. Polazila su je djeca iz Svetog Jurja u Trnju, Čehovca, Palinovca i Donjeg Pustakovca. Škola je imala fond za izgradnju ili adaptaciju školskog prostora. Škola u Svetom Jurju u Trnju imala je 1938./39. godine 316 učenika obveznika, od kojih su 262 redovno polazila nastavu. U školi su bila 4 odjeljenja i radila su 4 učitelja.

Nakon II. svjetskog rata u školskoj 1945./46. godini počela je radom osnovna škola u Svetom Jurju u Trnju. Njezino školsko područje pokrivalo je sela Sveti Juraj u Trnju, Donji Pustakovec i Čehovec.

Nova školska zgrada u Svetom Jurju u Trnju sagrađena je 1984. godine. Bila je građena sredstvima Mjesne zajednice Sveti Juraj u Trnju, sredstvima Skupštine općine Čakovec i SIZ-a odgoja i obrazovanja. U sklopu škole izgrađene su i prostorije Mjesne zajednice i Mjesnog ureda.

Radni uvjeti u školi devedesetih godina 20. stoljeća znatno su poboljšani. Škola je 1995. godine priključena na javnu vodovodnu mrežu, iduće 1996. godine uređena je ograda i parkiralište, a za Božić 1998. uvedeno je grijanje na plin.


ČITAONICA

U Svetom Jurju u Trnju 16. siječnja 1955. godine otvorena je mjesna čitaonica. Uz otvorenje priređena je i izložba knjiga. Na otvorenju je bilo gotovo 200 ljudi. Nabavljene su i dvije garniture šaha, a mjesno Lovačko društvo je posudilo radio aparat. Bivši savjet za prosvjetu i kulturu kotara Prelog poklonio je čitaonici dvije slike Florijana Andrašeca i to sliku “Kosci” i “Međimurec i Međimurka”. Čitaonica je bila privremeno smještena u učiteljskom stanu u školi, ali je ubrzo preseljena u jednu prostoriju novosagrađenog Vatrogasnog doma. Čitaonica je bila otvorena svaki dan. Malo selo Sveti Juraj u Trnju te je godine imao samo 63 kućna broja.

Povremeno su pojedine društvene organizacije, osobito u suradnji sa školskom djecom i mjesnim učiteljicama i učiteljima uvježbale kakav program i prigodno ga predstavile mještanima. Poznato je da su 1954. godine vatrogasci imali  sekciju za kulturu koja je dala jednu vrlo uspjelu priredbu u tadašnjem Zadružnom domu.

VATROGASTVO

Dobrovoljno vatrogasno društvo Sveti Jurju u Trnju osnovano je 2. listopada 1932. godine. Među osnivačima bili su Josip Čavlek, Dragutin Blagus, Ivan Brezničar, Matija Brezničar,  Martin Dolenec, Dragutin Kovačić, Rafael Molnar, Andrija Perković i Josip Zadravec.

Prva ručna štrcaljka s četiri komada cijevi, nabavljena je 1933. godine. S tom štrcaljkom vatrogasci Svetog Jurja u Trnju gasili su veliki požar u Donjem Kraljevcu 1934. godine. Bila je to njihova prva velika vatrogasna akcija i iskustvo za čitav život. Za vrijeme II. svjetskog rata prestala je svaka aktivnost vatrogasaca. Čak je najveći dio opreme nestao. Nakon rata trebalo je krenuti gotovo ispočetka. Tek 1948. godine nabavljen je agregat marke “Camell”, te nešto vatrogasnog pribora.

Veliki požar koji je 10. kolovoza 1952. godine pogodio selo uz domaće vatrogasce gasili su i vatrogasci iz Čakovca, Kotoribe i Varaždina. Vodu su cisternama vozili iz obližnjeg potoka Sratke. Štete od požara bile bi daleko manje da je vatrogascima pri ruci bilo više vode. Odmah potom  dobrovoljnim je  radom i mjesnim samodoprinosom bilo izgrađeno deset javnih bunara po selu. Vatrogasna jedinica u Svetom Jurju u Trnju te je 1952. godine brojila 24 aktivna člana. Svi su tijekom veljače 1952. završili osmodnevni tečaj. Gotovo 80 % stanovnika sela bili su podupirajući članovi.

Vatrogasni dom počeli su graditi još 1951. godine. Prve godine bili su betonirani samo temelji. Osobito su se založili Andrija Čavlek, Josip Zadravec, Tomo Kovač, Ivan Zadravec, Drago Čavlek, Rok Marcinjaš i Ivan Frančić. Izgradnja je nastavljena tek 1954. godine  i bila dovršena 1958.godine. Naime, trebalo je prije toga izgraditi bunare i sanirati štetu nastalu u požaru.

Tijekom 1954. godine održano je čak pet javnih vatrogasnih vježbi. Vatrogasci su dali 320 sati na čuvanju vršidbe. Postignuti su veliki rezultati u izgradnji Vatrogasnog doma. Spremište je već u funkciji.

Motorna štrcaljka marke “Ziegler” s odgovarajućim priborom nabavljena je 1972. godine. Te je godine pojačana aktivnost, osobito nakon što je novim agregatom uspješno pogašen požar u selu.

Novo vatrogasno spremište izgrađeno je i osposobljeno za rad 1983. godine.

DVD Sveti Juraj u Trnju je 2002. godine proslavilo 70. obljetnicu  djelovanja i rada. Društvo je tom prilikom izvijestilo javnost da ima 50 aktivnih članova, te 23 pričuvna člana, kombi vozilo, dva agregata, te uređeno spremište i društvenu prostoriju. Praktično svi odrasli stanovnici sela su članovi mjesnog DVD-a.

SPORT

NOGOMET

Nogometni klub “Trnje” iz Svetog Jurja u Trnju registriran je 1968. godine. Prije toga kao neregistriran klub je nastupao na turnirima i prijateljskim utakmica najprije kao NK “Labud”, potom kao NK “Galeb”, a zatim kao NK “Heroj”. Poznata je činjenica da su mladići iz Svetog Jurja u Trnju igrali u registriranim klubovima susjednih mjesta. U NK “Proleter-u” Donji Kraljevec igralo je 1964. godine sve više igrača iz Svetog Jurja u Trnju. Ta će generacija mladih i vrlo talentiranih igrača ubrzo inicirati osnivanje NK “Trnje” u Svetom Jurju u Trnju.
Prvi predsjednik i osnivač NK “Trnje” bio je Franjo Zadravec. Najveći uspjeh nogometaši “Trnja” postizali su sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća natječući se u tadašnjoj Zagrebačkoj zoni. U to vrijeme čak su tri puta igrali u finalu nogometnog kupa za područje Međimurja. Jednom se utakmica finala nogometnog kupa Međimurja između NK “Trnje” iz Svetog Jurja Trnju i NK “Sloga” iz Čakovca odigrala u Svetom Jurju u Trnju.

ŠPORTSKO RIBOLOVNO DRUŠTVO “JEZERIŠĆE” SVETI JURAJ U TRNJU

ŠRD “Jezerišće” Sveti Juraj u Trnju osnovano je  1999. godine. Društvo ima pedesetak članova različite starosne dobi. Brine se za očuvanje okoliša. Svake godine organizira klupsko natjecanje za sve kategorije natjecatelja. Društvo se brine za močvaru Greblicu. Sustavno obnavlja riblji fond mlađem i konzumnom ribom. Do 1999. godine ribolovci Svetog Jurja u Trnju bili su članovi ŠRD “Trnava” Hodošan.

OBRTNIŠTVO I PODUZETNIŠTVO


Nakon II. svjetskog rata obrtom su se u selu bavili:

 

PODUZEĆA U SVETOM JURJU U TRNJU

  • KOLAR-KONTREC, Sveti Juraj u Trnju
  • RIF d.o.o. Sveti Juraj u Trnju

OBRTNICI U SVETOM JURJU U TRNJU

  • Čavlek Dragica, Sv. Juraj u Trnju 1
  • Granatir Marija, Sveti Juraj u Trnju 102
  • Halić Zdravko, Sv. Juraj u Trnju 71
  • Kramar Zlatko, Sv. Juraj u Trnju 84/3
  • Nikolić Gordana, Sveti Juraj u Trnju 100
  • Perković Josip, Sv. Juraj u Trnju 57
  • Zadravec Franjo, Sv. Juraj u Trnju 32

POLJOPRIVREDNA GOSPODARSTVA U SVETOM JURJU U TRNJU U SUSTAVU PDV-a

  • Dodlek Ivan, Sveti Juraj u Trnju
  • Štampar Đurđica, Sveti Juraj u Trnju 3